Banke iskorištavaju zakon koji štiti dječju imovinu, pa smanjuju kamate na dječju štednju

Bez autora
Jul 17 2011

Zbog gospodarske i financijske krize mnoge su se banke odlučile na drastično rezanje kamata na sve oblike štednje. U nekim slučajevima smanjenje kamata iznosi i do 50 posto, što štediše stavlja u težak položaj, pa mnogi sele iz jedne u drugu banku tražeći najpovoljniju kamatnu stopu koja će im omogućiti najbolju štednju. U posebno teškom položaju nalaze se pojedinci koji su štednjom odlučili pomoći djetetu kojem nisu ni roditelji ni zakonski skrbnici. U konkretnom slučaju, riječ je o štednji za maloljetnu osobu, koja je bila oročena na rok od tri godine. S istekom roka banka nije obavijestila štedišu da nakon toga roka, ako se iznova ne ugovori štednja, ne "sjeda" ni kamata. Kako će dijete, na čiji se račun štedi, punoljetna osoba postati tek za četiri godine, štednju bi valjalo produljiti na određeni rok, s tim da kamatna stopa više nije 6 posto, koliko je bila prije tri godine, nego tek nešto viša od 3 posto. Prijenos štednje u drugu banku koja štedišama nudi nešto povoljniju kamatu nije moguć, jer podizati novac s računa maloljetne osobe mogu samo roditelji ili zakonski skrbnici.

Banke iskorištavaju zakon koji štiti dječju imovinu, pa smanjuju kamate na dječju štednjuZbog gospodarske i financijske krize mnoge su se banke odlučile na drastično rezanje kamata na sve oblike štednje.

U nekim slučajevima smanjenje kamata iznosi i do 50 posto, što štediše stavlja u težak položaj, pa mnogi sele iz jedne u drugu banku tražeći najpovoljniju kamatnu stopu koja će im omogućiti najbolju štednju. U posebno teškom položaju nalaze se pojedinci koji su štednjom odlučili pomoći djetetu kojem nisu ni roditelji ni zakonski skrbnici. U konkretnom slučaju, riječ je o štednji za maloljetnu osobu, koja je bila oročena na rok od tri godine.

S istekom roka banka nije obavijestila štedišu da nakon toga roka, ako se iznova ne ugovori štednja, ne "sjeda" ni kamata. Kako će dijete, na čiji se račun štedi, punoljetna osoba postati tek za četiri godine, štednju bi valjalo produljiti na određeni rok, s tim da kamatna stopa više nije 6 posto, koliko je bila prije tri godine, nego tek nešto viša od 3 posto. Prijenos štednje u drugu banku koja štedišama nudi nešto povoljniju kamatu nije moguć, jer podizati novac s računa maloljetne osobe mogu samo roditelji ili zakonski skrbnici.

»Novac uplaćivan za dječju štednju ili na dječje račune je djetetova imovina bez obzira na to tko je uplaćivao novac - roditelj, rođaci ili netko treći. Djetetovom imovinom, do njegove punoljetnosti, može raspolagati jedino djetetov roditelj ili skrbnik, uz obvezu da to bude u najboljem interesu djeteta«, kaže Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu.

Prema važećim odredbama Obiteljskog zakona, roditelji mogu otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta, i to sve uz odobrenje nadležnog centra za socijalnu skrb. Svrha tih odredbi je upravo zaštita interesa djeteta, jer interesi roditelja i djeteta mogu biti u koliziji, što, nažalost, potvrđuju i primjeri iz prakse, pojašnjava pravobraniteljica.

Upravo zbog te mogućnosti različitih interesa roditelja s jedne i malodobnog djeteta s druge strane ostaje »visiti u zraku« kako u konkretnom slučaju roditelji mogu donijeti najbolju odluku o raspolaganju štednjom na djetetovu računu, posebice ako to nije njihov osobni doprinos boljitku svog djeteta.

»Spomenute odredbe Obiteljskog zakona na snazi su još od 1978. i koliko mi je poznato neće se mijenjati, jer se njima štite djetetova imovinska prava. Više je slučajeva kada banke zaboravljaju informirati roditelje i druge osobe da uplatom novca na račun djeteta taj novac prestaje biti njihova imovina te da oni njime više ne mogu samostalno raspolagati. Tako su ih banke dovele u zabludu, jer bi im ta saznanja i informacije već na početku dale priliku da možda drugačije upravljaju svojom imovinom«, dodaje pravobraniteljica Jelavić.

Da u međuvremenu nije došlo do značajnog pada kamata na oročenu štednju, ona bi se vjerojatno prenosila iz godine u godinu do punoljetnosti osobe, kada ona sama može podići novac koji je za nju netko godinama štedio.

Više roditelja koji su štedjeli kako bi sutra imali nešto ušteđevine za svoje dijete također se nalazi na "sto muka", jer za podizanje novca trebaju proći upravni postupak u Centru za socijalnu skrb. Ako se odluče na podizanje manjih mjesečnih iznosa, moraju znati da visina sredstava ovisi o tome u koju je kategoriju svrstano njihovo dijete, a osnova je dob djeteta. Za dijete do 7 godina starosti roditelji ili zakonski skrbnici mogu mjesečno podići 902,8 kuna, od 7 do 12 godina 1062,2 kuna i najviše, 1168,42 kune, za djecu od 13 do 18 godina.

Nakon ljetne stanke djeca će ponovo u školske klupe, a odlazak u školu nije jeftin, pa će roditelji ili zakonski skrbnici prolaziti "torture" kako bi došli do štednje, a pri tome će djelatnicima centra morati predočiti u što će novac uložiti. Kako se čini, svi oni koji žele pomoći nekom djetetu trebaju izbjegavati štednju na dječji račun i pronaći drugi oblik štednje, odnosno pomoći. Od bankarskih službenika najčešće neće doznati istinu što ih sve čeka ako požele promijeniti banku i novac uložiti u onu koja nudi bolje uvjete štednje.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik